Foto

Ortopedija i traumatologija

Ortopedija i traumatologija su nauke koje se bave oboljenjima i povredama lokomotornog sistema (kosti, zglobovi, mišići, tetive, ligamenti).

Osteoporoza

Po definiciji Svetske Zdravstvene Organizacije (SZO) osteoporoza je takva generalizovana bolest, koja je praćena promenama mikroarhitekture koštanog tkiva, i smanjenjem koštane mase. Kosti postaju lomljive, smanjuje se visina bolesnika, leđa im se savijaju, a duž celog tela javlja se bol. O obolelima od osteoporoze često čujemo: „sve me boli”. Tegobe trebaju da se shvate ozbiljno, i treba da se teži ka preveciji preloma koji nastaju na predelima osteoporoze (lom kičmenog pršljena, butne kosti ili zgloba šake). U dijagnostičke preglede ubrajamo merenje gustine koštane mase na teritoriji lumbalne kičme i butne kosti (DEXA), odnosno laboratorijske preglede. Terapija: unos adekvatne doze kalcijuma i vitamina D, sunčana svetlost, zdrava ishrana, po potrebi terapija lekovima.

Istrošenost hrskavice

Istrošenost hrskavice je promena u zglobovima čije tačno poreklo nije poznato. U nastanku oboljenja ulogu imaju genetski faktori, stil života, profesija, ishrana, kao i starenje. U zglobovima se zadebljava zglobna čaura, nastaje upala, na hijalinskoj hrskavici nastaju napukline, udubljenja. U kostima nastaju ciste ili koštane izrasline. Ligamenti postaju vlaknasti, labavi. Osećaju se bolovi u zglobovima, nastaju grčevi u mišićima, smanjena pokretljivost. Zglob se vremenom ukrućuje, nastaju deformacije. Mišićna snaga i mišićna masa se smanjuju. Prilikom postavljanja dijagnoze je neophodno izvršiti fizikalni pregled, kao i imidžing dijagnostika (rentgen, ultrazvuk, CT, MRI). Izuzetno je važno pacijenta negovati. Cilj je održavati nastalo stanje oboljenja i prevenisati dalja pogoršanja bolesti. Može da se tretira lekovima i/ili injekcijama, fizioterapijom, korektivnim operacijama na kostima u cilju retencije zgloba. U ozbiljnim slučajevima se vrši ugradnja zglobnog implantata (proteze).

Terapije injekcijama

Terapije injekcijama dajemo u cilju tretiranja promena na zglobovima ili mekom tkivu. Lečenje istrošenosti hrskavice prema našem trenutnom znanju nije moguće. Prilikom regeneracije oštećene hijalinske hrskavice stvara se vlaknasta hrskavica. Zaštitu preostalog neoštećenog dela hijalinske hrskavice, prevenciju dodatnih oštećenja, regeneraciju i povećanje pokretljivosti zgloba, kao i ublažavanje bolova obezbeđuje se putem davanja injekcija hijaluronske kiseline. Nakon davanja terapije injekcijama njihovo dejstvo se ispoljava narednih pola godine do godinu dana. U slučaju injekcija koje se daju u meka tkiva, a unutar toga u burze cilj je prekinuti upalne procese. U najboljem slučaju lečenje se dostiže davanjem već jedne injekcije. Međutim, može da se desi da se terapija treba ponoviti 2-3 puta.

Prelomi

Lečenje preloma predstavlja ogroman izazov hirurzima, traumatolozima. U većini slučajeva postavljanjem gipsa ili koštanim operacijama može da se dostigne potpuno izlečenje. Može se desiti da se lečenje odugovlači, nastaju pseudoartroze, ukoliko je prelom u lošoj poziciji, kosti zarastaju sa deformitetom, eventualno može da se pomeri implantat. Iz tog razloga je važna profesionalna primarna nega kao i naknadna terapija. Ukoliko nastanu komplikacije i postoji potreba da se izvrši korektivna koštana operacija, u slučaju gubitka kosti treba da se ista zameni, ili da se zameni sam implantat. U svakom slučaju je potrebna individualna terapija.

Komplikacije kod proteza

Nakon ugradnje proteze trebamo da računamo na „životni vek” iste. U optimalnom slučaju to traje 10-20 godina, što naravno varira u zavisnosti od dela tela. Ukoliko se promeni stanje proteze, treba da se utvrdi uzrok. To mogu da budu biološke ili mehaničke komplikacije. U određenim slučajevima može da se odabere konzervativno lečenje, međutim je u većini slučajeva potrebno ponoviti operaciju. Ukoliko je uzrok problema infekcija, ili je proteza „iskočila sa mesta” potrebno je hitno izvršiti hiruršku intervenciju.

Foto

Impingement sindrom ramena

Impigement sindromom nazivamo patološko klizanje po „krovu” ramena rotatorne manžetne, zajedno sa burzom (sluznom vrećom). Karakteristično je bolno pomeranje ramena pri podizanju ruke, odnosno bolovi koji se šire u nadlakticu pogotovo noću. Dijagnoza se postavlja rentgenskom, ultrazvučnom ili MRI imidžing dijagnostikom nakon fizikalnog pregleda. Konzervativna terapija može da bude fizioterapija, antiinflamatorni lekovi, aplikacija injekcija. Hirurška intervencija se vrši minimalnom invazivnom artroskopskom metodom, prilikom koje rešavamo suženost prostora i odstranjujemo tkiva pod upalom.

Raskid tetive rotatorne manžetne

Raskid se najčešće pojavljuje na tetivi supraspinatusa, ali može da nastane na bilo kojoj tetivi. Tegobe se javljaju u formi bola i ograničene pokretljivosti. Uglavnom je to bolest karakteristična za mlade odrasle ljude, koji vrše poslove iznad svoje glave ili prilikom ponovljene direktne traume. Dijagnoza se postavlja rentgenskom, ultrazvučnom ili MRI imidžing dijagnostikom nakon fizikalnog pregleda. Konzervativna terapija može da bude fizioterapija, antiinflamatorni lekovi, aplikacija injekcija. Hirurška intervencija se vrši minimalnom invazivnom artroskopskom metodom, prilikom koje odstranjujemo pokidane tetive, a ukoliko je moguće prišivamo tetivu.

Sindrom bolnog ramena

Bolest koja nastaje priklještenjem, upalnom promenom mekih tkiva oko zgloba ramena. Uglavnom zahvata mlade žene i žene u srednjim godinama. Predispoziciju imaju oni koji pate od šećerne bolesti i drugih metaboličkih poremećaja. Klinički znak je bol u predelu ramena, koji se širi u nadlakticu. Bol može da se oseća čak i pri mirovanju, odnosno pokretljivost može postati ograničena. Dijagnoza se postavlja fizikalnim pregledom koji je praćen rentgenskom, ultrazvučnom ili MRI imidžing dijagnostikom. Konzervativna terapija može da bude fizioterapija, antiinflamatorni lekovi, injekcije. Hirurški zahvat se vrši minimalno invazivnom artroskopskom metodom, prilikom čega oslobađamo priklještena meka tkiva, odnosno vršimo dekompresiju zgloba ramena. Nažalost period lečenja traje dugo, pa čak i do tri godine.

Istrošenost zgloba ramena

Bolna promena praćena gubitkom funkcije ramena, sa karakterističnom radiološkom pojavom. Osim definitivnog oštećenja hijalinske hrskavice, degenerativne promene se javljaju i na mišićima i tetivama rotatorne manžetne. Dijgnoza se postavlja fizikalnim pregledom koji je praćen rentgenskom, ultrazvučnom ili MRI imidžing dijagnostikom. Konzervativna terapija može da bude fizioterapija, antiinflamatorni lekovi, injekcije. Ukoliko isti nemaju efekta, vrši se hirurški zahvat, prilikom kojeg se vrši ugradnja proteze.

Teniski lakat

Upalna promena spoljašnje zglobne površine nadlaktice. Od ovog dela polaze fleksatorni mišići zgloba šake i ruke. Zbog prenaprezanja istih nastaje bol u predelu lakta. Prema statistikama je ona pet puta učestalija od golfskog lakta, koji predstavlja bol u unutrašnjem delu lakta. Fizikalnim pregledom se dobro može dijagnostikovati. Lečenje je višestepeno: korištenje antiinflamatornih lekova, nošenje imobilizatora lakta, davanje injekcije. Prilikom produžene terapije i u slučaju bolova koji ne prestaju preporučuje se hirurško lečenje.

Burzitis lakta (Bursitis)

Nastaje na fleksatornoj površini gornjeg ekstremiteta, uglavnom iznad lakta. Otok koji je pomerljiv, fleksibilan na dodir. Može se desiti da se iznad istog pojavi crvenilo. Razlozi mogu biti: hronična iritacija, profesionalno oboljenje, giht, šećerna bolest, trauma, infekcija. Prilikom konzervativne terapije lokalno ili peroralno upotrebljavamo antiinflamatorne lekove, vršimo punkciju tečnosti ili dajemo injekcije. U hroničnim ili inficiranim slučajevima, potrebno je hirurško odstranjivanje.

Carpal tunel sindrom

Može da se javi na više lokacija odjednom, ipak se najčešće javlja na predelu lakta ili zgloba šake, gde su nervi, koji inervišu gornji ekstremitet performirali, i prolaze kroz uske tunele. Tada živac može da bude priklješten, i na mestu koje inerviše može da se pojavi trnjenje, bol. Dijagnoza se postavlja fizikalnim pregledom i ENG pregledom. Tretiranje se vrši opuštajućim kremama, upotrebom vitamina, a u ozbiljnim fazama oslobađanjem nerva hirurškim putem.

Tenosinovitis

Upala zgloba šake i ruke koja nije uzrokovana infekcijom. Uglavnom nastaje prilikom prenaprezanja (kompjuter, klavir). Tipičan je bol i otok koji se javlja u dlanu i iznad zgloba šake. Iznad tetiva koje vrše fleksiju, prilikom pomeranja se oseća otpor. Snaga stiskanja šake može oslabiti. Terapija je odmaranje, korištenje anttinflamatornih lekova, flastera, imobilizatora zgloba šake. U nekim slučajevima je potrebno izvršiti hirurški zahvat prilikom upalnih tenosinovitisa.

Tendovaginitis stenosans fleksornih tetiva prstiju

Na fleksornim tetivama prstiju nastaje prstenasto suženje, a na tetivi nastaje čvor. Kada čvor prođe kroz suženje sinovijalne tetive, nastaje škljocanje praćeno bolom. U ozbiljnim slučajevima prst se ukoči u određenoj poziciji. U početku može da se leči konzervativno mirovanjem, antiinflamatornim lekovima, flasterima i imobilizatorima. U uznapredovalim fazama potrebno je izvršiti hirurški tretman.

Ganglion

Cista koja je povezana sa zglobom, tetivom, burzom, koja u sebi sadrži tečnost žućkaste boje ili gelasti materijal. Nastaju uglavnom prilikom preteranog naprezanja. Mogu da nestanu spontano. Njihova pojava može da bude karakteristična za tumore, te ih je važno razlikovati. U početnim fazama njihovo lečenje može da bude konzervativno mirovanjem, antiinflamatornim lekovima, flasterima i imobilizatorima. Ukoliko se njihova dimenzija konstantno povećava, dovode do poremećaja u cirkulaciji i inervaciji, potrebno ih je odstraniti hirurškim putem.

Dupuytren kontraktura

Smežuranje kože dlana, odnosno mekih tkiva koji se nalaze ispod. To je dobroćudna, međutim agresivno rastuća promena. Uglavnom su zahvaćeni domali i mali prst. Retko kada promena zahvata i ostale prste. Ne dolazi do osećaja bola ili parestezije. Bolesnici se često puta jave u najgoroj fazi, kada je prst već fiksiran u zaobljenom položaju. Može da bude povezana sa poremećajima metabolizma, često puta srećemo nasleđivanje ove bolesti u porodici. Tretiranje se vrši preparatima za opuštanje rana, injekcijama. U uznapredovalim fazama je potrebno izvršiti hirurško odstranjivanje.

Foto

Istrošena hrskavica u zglobu kuka

Na području zgloba kuka javlja se istrošenost hrskavice, a na teritoriji koštane degeracije se javlja bol, deformitet i ograničenje pokreta. Bolesnici se kreću hromo, a u mnogim slučajevima može da dođe i do razlike u dužini ekstremiteta. U početnom stadijumu bolesti moguća je funkcionalna terapija. U ovo se ubrajaju antiinflamatorni lekovi, kreme, jedinstvena fizioterapija, injekcione terapije. Skoncentrisani smo na održavanje samog zgloba. U mladim godinama je moguće izvršiti operaciju korekcije koštanog dela. U starijoj dobi, ili u slučaju ozbiljne istrošenosti zgloba bol, odnosno ograničenje pokreta može da se smanji ugradnjom proteze.

Oštećenja meniskusa

Česta povreda zgloba kolena. Uglavnom nastaje zbog pokreta rotacije u zglobu kolena dok je stopalo fiksirano za tlo. Povreda može da bude kombinovana sa prekidom ukrštenih i bočnih ligamenata. U ranoj fazi može da dođe do blokade zgloba kolena, odnosno dolazi do zapinjanja kolena u određenoj poziciji. U hroničnom slučaju se primećuje zvuk škljocanja u kolenu. Problem je osim neprijatnog bola i škljocanja praćen i posledičnim oštećenjem hrskavice. U ovom slučaju oštećen zglobni prsten praktično guli zdravu hijalinsku hrskavicu i dovodi do ozbiljne istrošenosti zgloba. To dodatno oštećuje funkciju kolena, a bol će postati jači. Tretira se hirurškim putem, u nekim slučajevima postoji mogućnost da se otkinuti deo hrskavice zašije minimalno invazivnom artroskopskom tehnikom, a u drugim slučajevima je poželjno da se otkinuti deo ukloni.

Prekid ukrštenih ligamenata

Česta povreda zgloba kolena. Uglavnom nastaje zbog pokreta rotacije kolena pri čemu je stopalo pripojeno za podlogu. Najčešće dolazi do delimičnog ili potpunog kidanja prednjeg ukrštenog ligamenta. Povreda može da bude kombinovana sa oštećenjem meniskusa, kao i sa kidanjem bočnih ligamenata. U ranoj fazi može da dođe do blokade zgloba, pri čemu se koleno ukoči u određenom položaju. U hroničnoj fazi se primećuje zvuk škljocanja. Problem je pored neprijatnog bola i nestabilnosti praćen i oštećenjem zgloba. U tom slučaju otkinuta tkiva ukrštenih ligamenata gule zdravu hijalinsku hrskavicu i može da dođe do ozbiljne istrošenosti zgloba. To dodatno oštećuje funkciju kolena, a osim toga bol postaje jači. Tretira se hiriurškim putem, minimalno invazivnom artroskopskom metodom postoji mogućnost da se odstrane ili izravnaju delovi pokidanog ukrštenog ligamenta. U slučaju potpunog prekida ligamenta preporučuje se operacija zamene poprečnih ligamenata. Nakon operativnog zahvata važnu ulogu igra dugotrajna, profesionalna fizioterapija.

Upala burze kolena (Bursitis)

Najčešće se javlja na površini zatezanja donjeg ekstremiteta, najčešće iznad kolena. To je bezbolan otok koji je fleksibilan i pokretljiv na dodir. Može da se pojavi crvenilo iznad površine. Uzroci mogu da budu: hronična iritacija, profesionalna bolest, giht, šećerna bolest, trauma, infekcija. Prilikom konzervativne terapije koristimo lokalne ili peroralne antiinflamatorne lekove, odnosno postoji mogućnost punkcije ili davanja injekcije. U hroničnim fazama, odnosno u slučaju infekcije, potrebno je odstranjivanje hirurškim putem.

Bekerova cista

Bekerovom cistom nazivamo cistu koja se javlja u zatkolenoj jami, može da bude različitih dimenzija, fleksibilna je na dodir, napunjena je tečnošću. U većini slučajeva je povezana sa zglobom. Treba da se razlikuje od lipoma, tumora ili vaskularnih promena. Iz tog razloga je preporučeno izvršiti pregled ultrazvukom. Odstranjuje se samo u slučajevima u kojima oni dovode do tegoba, ako dovode do poremećaja u cirkulaciji ili nervature. Ukoliko je reč o cisti koja je povezana sa zglobom, treba da se pronađe i leči uzrok.

Istrošenost zgloba kolena

Unutar zgloba dolazi do ireverzibilnih bioloških i mehaničkih promena, koji dovode do istrošenosti, kao i nastanka ozbiljnih bolova i tegoba. Bolesnici često puta šepaju bez obzira na uzimanje analgetika, i nošenje imobilizatora za kolena. U početnom stadijumu bolesti je moguće funkcionalno lečenje. Tu se ubrajaju antiinflamatorni lekovi, kreme, jedinstvena fizioterapija, injekcije. Naš trud je usmeren ka održavanju zgloba. U slučaju deformiteta osovine i blage istrošenosti preporučeno je da se izvrši hirurški zahvat korekcije koštanog dela. U slučaju ozbiljne istrošenosti ublažavanje bola i poboljšanje pokretljivosti dostiže se ugradnjom veštačkog zgloba (proteze).

Ravna stopala

Najčešći poremećaj statike noge. Zbog slabosti aktivnih i pasivnih elemenata stabilizacije noge spušta se uzdužni luk stopala i svod stopala, spušta se unutrašnji deo članka i zauzima se valgusni položaj. U zavisnosti od tačaka na koje se vrši pritisak, javlja se otvrdnjavanje kože. Kod dece se preporučuju vežbe za stopala, hodanje po neravnomernim površinama, nošenje anatomskih cipela u cilju dostizanja anatomske forme tabana. U pubertetu i odrasloj dobi je preporučeno nošenje uložaka za cipele, anatomskih cipela, eventualno vršenje korekcionih hirurških zahvata.

Čukljevi

Predstavlja statički defomitet palca na nozi. Do nastanka dovode i genetski faktori (labavi ligamenti, spušteni svodovi). Kao spoljašnji faktori odgovorne su uske cipele sa visokom potpeticom. Konzervativna terapija je zasnovana na ublažavanju bolova, nošenju cipela sa širokom prednjicom ili anatomskih cipela. U uznapredovalim slučajevima može da se izvrši hirurška korekcija.

Ukočen palac na nozi

Bolna istrošenost zgloba palca na nozi. Tretiranje može da se vrši cipelama sa zaobljenim đonom ili hirurškim putem.

Bolovi u tabanima

Oštar bol koji se javlja na teritoriji metatarzalnih kosti, koji nastaje usled spuštenog svoda stopala. Na stopalu se javlja otvrdnjavanje kože na predelima gde se javlja pritisak. Tretira se ulošcima za cipele, anatomskim cipelama, a u slučaju neprestajućih bolova vrši se operacija.

Čekićasti prst

Zbog spuštenosti svoda stopala nastaje disbalans između tetiva koje vrše fleksiju i ekstenziju, iz tog razloga nastaje tipično stanje palca na nozi. Prst je u stanju fleksije, a na površini stopala koža otvrdnjava. Tretira se nošenjem uložaka za cipele, anatomskim cipelama, vežbanjem nožnih prstiju ili hirurškim zahvatom.

Petni trn

Trn može da bude uzrok bola koji se javlja predelu petne kosti, sa strane stopala. Na rentgenskom snimku se oslikava tipična koštana izraslina. Bol može da se javi i bez koštanih promena. U nastanku igra ulogu i zatezanje tetive stopala, kao i posledična upala burzalne sluzne vreće. Preporučeno je nošenje silikonskog uloška za petu u cilju ublažavanja bolova. U slučaju dugotrajnih tegoba može da bude potrebna fizioterapija ili antiinflamatorna injekcija koja se aplicira u meko tkivo.

Bolovi u ahilovoj tetivi

Hronični bol koji se javlja na površini ahilove tetive i zadnje strane članka. Uzrok može da bude preterano naprezanje prilikom sportskih aktivnosti ili na poslu. U strukturi tetive dolazi do degenerativnih promena, njegova struktura postaje tanka, masa postaje vlaknasta. U hroničnim stanjima ahilova tetiva može da se pokida. Za dijagnozu je preporučeno vršenje ultrazvučnog pregleda. Tretira se imobilizacijom, odmaranjem, primenom nesteroidnih anti-inflamatornih lekova. U slučaju kidanja tetive se vrši hirurški zahvat. Lečenje je u svakom slučaju dugotrajno. Individualna fizioterapija ima važnu ulogu u rehabilitaciji.

Foto

Bolovi u vratu

Tipično počinje kao gorući ili tup bol, koji se širi od vrata ka ramenima, u gornje ekstremitete, a zatim u prste. Nekada bol postaje jači tokom noći. Često puta je kombinovan sa prinudnim položajem. Razlozi mogu biti: vratna diskus hernija, istrošenost hrskavica u kičmi, glavobolja, poremećaji cirkulacije, vratna rebra, ranije traume, tumori itd. Tretira se na različite načine, važno je pronaći uzrok.

Diskus hernija

Može da se javi na bilo kom segmentu kičme, ali se najčešće javlja u prelaznim regijama. Pokretni segmenat kičme čine dva pršljena i disk koji se nalazi između njih. Disk je jak, sastoji se od fibrozne opne i gelaste mase koja se nalazi u njoj. Ukoliko se međupršljenski disk spljošti, fibrozni prsten se ispupčava te pritiska kičmenu moždinu koja se nalazi iza nje, ili na nerv koji izlazi iz iste. Bolesnici se često puta žale na gorući bol koji se širi u ekstremitete – „kao da im nešto žvaće meso”. Za postavljanje dijagnoze se koristi magnetna rezonanca, ređe CT pregled. Na osnovu dobijenih slika je preporučena konzervativna terapija, a u uznapredovalim fazama potrebna je hirurška intervencija.

Deformiteti kičme

Deformiteti mogu biti jednolinijski (dvodimenzionalni) ili višelinijski (trodimenzionalni) deformiteti. Jednolinijski deformiteti nastaju od uvećanja ili smanjenja anatomskih krivina. Višelinijske deformacije nastaju kompleksno. Osim smanjenja ili povećanja anatomskih krivina i rotacioni faktori utiču na nastanak deformiteta kičmenog stuba. Najčešće nastaju zbog slabih leđnih mišića, te se to adekvatnim fizioterapijskim tretmanom može poboljšati. Za strukturne promene se može koristiti korset ili se preporučuje vršenje operacije za poboljšanje držanja tela.

Bolovi u leđima

Bolovi u leđima mogu da budu lokalni ili šireći. U uzroke se ubrajaju istrošenost hrskavice u kičmenim pršljenovima, bolovi mišićnog porekla, fraktura pršljena, diskus hernija, diskomfor koji potiče iz abdomena, probadajući bol, upale. Izuzetno je važno otkriti uzrok oboljenja, a zatim primeniti adekvatnu terapiju.